Tisinom postelje
Kako si samo tiha i besprijekorno blaga!
Rasplices miris svoje kose u meni
i mada te dugo nema na mojim ramenima,
koracas sa mnom tisinom postelje
i zagrljena mojim venama,
teces kroz neprospavane noci
i lijezes na moje tijelo.
Ako zaspem, nebeska lepezo paunovog perja,
nastavi u plavoj ptici san
i postani znak besmrtnog leta.
Sleti na bezbrojna moja lezista,
na moju nagost za tebe pripremljenu.
Kako si samo cedna i strastveno bezbrizna!
Dugo te nema na mojim ramenima,
ali stalno mirises medju mojim preponama
i neprestano me posjecujes
u neprospavanim nocima.
Kako si samo topla i vjesto zaigrana!
Postala si pozuda umornih mojih cekanja
i tako slabom rusis stare zidine samoce.
Raznim te molitvama polazem na svoje usne
i razne osmjehe mijesam pucinom svojih zelja,
a tvoj obris uporno grlim u tom bespucu sutnje
i ljubim tvoje titravo lice u nizu podivljalih ceznji.
Kako si samo lijepa i koliko te sanjam!
S kakvim me njeznim poljupcima sladis!
A nema te na mojim ramenima, ljubavi moja,
dugo si odsutna i dugo cutim tvoje bice.
Obozavam uzdahe tvojih dodira
i ljubim ovaj san u kojem postojis
i s kojim nastavljam cekanje.
Kako si samo njezna i koliko te sapucem!
Zal Kopp
Jesenice Online Forum » Glasba, verzi, poezija
Zal Kopp Moje pesmi
(60 posts)-
Posted 5 years ago #
-
Noc je nagodba za moje snove
Noc je nagodba za moje snove
i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti,
a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji.
Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci
i tvoja svjetlost da po meni bdije,
potreban mi je tvoj glas,
kao potvrda vjecne smjelosti,
pa, iako sada sutis,
ja te moram pitati,
jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja
ili samo neobicno drhtim?
I jesam li nekada davno
razgrtao mjesecinu po tebi,
kad na tvojim usnama
prepoznajem isti onaj osmjeh,
u kojem nikada nisam sam.
Zbrajam godine i pokrete
i neznam, osjecas li moju stvarnost,
divlju i raspjevanu,bez straha,
u ovom nasem krevetu prepunom ceznje,
crvene i slatke,mirisno oznojene,
slutis li misao, medju nasim tijelima,
veliku i spokojnu,hranjivu misao,
slutis li,ljubavi moja
nasu tjelesnu besmrtnost?
To sto ljubimo, to smo mi,
zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni,
poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni,
u dubokom miru, u milovanja pretvoreni.
Dok te cijelu posjecujem,pitam se.
jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja
kad se ovoliko u tebi uspinjem
ili sam samo sunce otkinuo,
pa tvojim stablom iz korijena trcim?
Jesi li se sjetila draga,
zasto me snagom pozude uzdizes ramenima
i tako iz mene, sve udaljenosti brises?
Zal KoppPosted 5 years ago # -
Vrijeme gledanja
Odkada tvojim licem prolazim,
sve vise prepoznajem vjestinu smirenja
i budim se sjajem vitkih breza,
u sumi punoj srebrne mjesecine
i umivam sa onim osjecajima,
u kojima sam odavno zastao i zaspao,
a tvoje preplanule zjenice
prozirnom rijekom nalijevam
i stizem glasom vjetra
tvoju beskrajnu dusu milovati.
Tebi necu skrivati proslost,
vec cu bojama svojih misli
zauzeti dijelove tvojih osmjeha
i dok me gledas,
svako njihovo trazenje mastom ljubavi ukrasiti,
jer u miru tvojih obraza
pronalazim latice cekanja
i u njima prepoznajem dugo skrivane dodire,
kako se mojim srcem,
nepreglednom ravnicom smjese
i nebeskim snom suncokreta mirisu
iznad proplanka mojih sjecanja lete
i posjecuju mjesta mojih buducih sanjanja,
pa poput lastavica
svijaju gnijezdo podno tvojih slatkih obrva
i tu se odmaraju i zlatnog sna napijaju.
Imam te u dahu proljetnog svitanja
i mojim tijelom cvjetas,
imam te u strucku maslacka zagrljenu
i mojim prstima ne odolijevas,
imam mladost tvoju oko mojih valova ceznje
imam i gledam
kako izvijena mojim osmjehom teces.
Zal KoppPosted 5 years ago # -
Zal Kopp :
Vrijeme gledanja
Odkada tvojim licem prolazim,
sve vise prepoznajem vjestinu smirenja
i budim se sjajem vitkih breza,
u sumi punoj srebrne mjesecine
i umivam sa onim osjecajima,
u kojima sam odavno zastao i zaspao,
a tvoje preplanule zjenice
prozirnom rijekom nalijevam
i stizem glasom vjetra
tvoju beskrajnu dusu milovati.
Tebi necu skrivati proslost,
vec cu bojama svojih misli
zauzeti dijelove tvojih osmjeha
i dok me gledas,
svako njihovo trazenje mastom ljubavi ukrasiti,
jer u miru tvojih obraza
pronalazim latice cekanja
i u njima prepoznajem dugo skrivane dodire,
kako se mojim srcem,
nepreglednom ravnicom smjese
i nebeskim snom suncokreta mirisu
iznad proplanka mojih sjecanja lete
i posjecuju mjesta mojih buducih sanjanja,
pa poput lastavica
svijaju gnijezdo podno tvojih slatkih obrva
i tu se odmaraju i zlatnog sna napijaju.
Imam te u dahu proljetnog svitanja
i mojim tijelom cvjetas,
imam te u strucku maslacka zagrljenu
i mojim prstima ne odolijevas,
imam mladost tvoju oko mojih valova ceznje
imam i gledam
kako izvijena mojim osmjehom teces.
Zal Kopp
Valovi morski
Obale stružu
Limoni mirišu
Imale barke
Morem klate
Tebe moje oči
Evo stalno prate
X-DPosted 5 years ago # -
Dah proljeca
Jos sam jucer drhtao
i kao rijeka nemirnih uzdaha
takav obale oplakivao,
a danas,
rukopisom svoga srca,
na mekom papiru svoje duse
tvoje biserno ime ispisujem
i kazem ti,
kako za tebe imam osmjeh
u onom lopocu sto je jaci od svake trave koju znam
i kako narastam dahom tvoga proljeca u svom snu.
Ljubavi, mozda ti se cini da placem,
ili moj glas u ponoci nestaje,
ali ti zaista plovis mojim zjenicama
i znam,
da je svako slovo kojim pisem tvoje ime,
zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.
Ako sumnjas, upitaj svoje oci
i moje prste sto se u plavoj noci lome,
i tad mi reci zasto lutas ruzinim vrtom
i dajes mi svoje usne slatkih poljubaca,
zasto tvoju kosu zvijezde pletu,
a na tvojim grudima lisce lipe spava
i zasto se odjednom bistrom rijekom cutis
i gledas jutro u granama proljeca.
Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,
kazi svojim mislima neka zagrle moje tijelo
i ja cu ti prici crvenim jabukama
i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.
Ne cekaj uzalud, ljubljena moja,
vec u boji mojih obraza ugasi zedj,
lezi u moje ruke i radosno zamirisi
i tada ces osjetiti,
kako s njima tvojim tijelom pjevam,
kako se u mojim prstima tvoje ime budi,
kako ih tvoji otkucaji mojom dusom slazu
i tebe,
u dahu proljeca,
mom zivotu daju.
Zal KoppPosted 5 years ago # -
Bedra u kapima mjesečine
Zatekla si iznad mene nebo kako plamti željom,
pa si dubinom boja, zvijezde pustila posteljom
i visinom svoga srca, jastukom zapalila iskru strasti,
a moje drhtanje prekrila nježnošću mekog pogleda
i sa visoravi crvenih usana topli dah razlila,
da se mojim tijelom mirisna uzbuđenja natoče.
Stojiš tako i uzglavlje mi obavijaš bjelinom grudi,
čitav njihov svemir na obale moje utrobe donosiš
i bedra u kapima mjesečine razlijevaš na dlanove
koji trepere po raširenim dijelovima prepona,
sakupljajući tako mekane obrise uzavrelih pora,
sto kožu neodoljivo posjećuju kristalima znoja.
Ispunjena nježnom požudom, kružiš plesom leptira
i snagom pupoljka se otvaraš vrelinom usjeka,
zanosim pokretima polažeš moj stomak na sebe
i sve dodire pratiš tihim uzdasima ženstvenosti,
prekrivaš me vrhom jezika, nadvisuješ zjenicom,
pa ispod mene otječeš dolinom kao beskrajna rijeka.
Zal KoppPosted 5 years ago # -
Skoda da niso v slovenscini!Znam bl mal cifursk..glih tok da ne vem zakaj se gre 8)Posted 5 years ago #
-
Sm dobla prevajalca :D ->Noc je nagodba za moje snove<- je dost cool.Ampak romantika je za sibke.Sej je ok,da ti je cool k si z zensko,pa da ne vem kaj vse pocneta skupi,sam jst ne bi sla pisat pesmi zarad tega!Prej bi pisala pesmi o temu,da romantika sucks..no pa sej tud jih.8) Mogoce bom pa clo dala ksno gor :PPosted 5 years ago #
-
sux??Posted 5 years ago #
-
Jezero crvenih drhtaja
Na vrela tvojih uzdaha moje usne dolijecu
i zanosno, mekom bjelinom ramena klize,
obilaze slatka bespuca koze i dio po dio,
zauzimaju nepregledne strasti rajskih polja.
Okupane tvojim mirisom, prepustaju se pozudi,
a nebo nad grudima, tragom zvijezda oblace,
pa drhtavom dolinom tijela, mjesecinu prate
i srebrne dodire u njezne poljupce pretvaraju.
Otvorena, slijede toplim dahom tvoje pokrete,
zastaju na glatkim obroncima kristalnog trbuha
sa osmjehom nadlijecu jezero crvenih drhtaja
i prozirne valove ceznje, s lakocom prinose sebi.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Plavo drhtanje jutarnje magle
Po tko zna koji puta,
uporno govorim i ponavljam mjesečini,
kako svojoj duši ne želim oduzeti pravo,
a ono što joj pripada ne smijem uskratiti.
Godilo mi je sinoć uhvatiti tvoj osmjeh,
itekako je ugodno upijati tvoj miris,
ali vještina čekanja me ušutila
i nisam pošao za svojim pogledom,
već sam poslije, prikriveno, u snu zaiskrio
i odmakao usamljene sate.
Rekao sam samom sebi,
ona jednom mora obući zelenu haljinu,
ona će ipak jednom osvanuti zelena u meni,
jer kao naša Drava i ja imam obale,
kao hrastove šume i ja rastem iz korijena
i zašto se onda ne bi svom tom ravnicom širila
i po poljima suncokreta zlatnim dodirma nicala.
Zašto zanemaruje pjevanje ptica kad zna letjeti s njima
i bezbroj je puta i sama pticom postajala.
Gledam ove svoje ruke,
pa one iz mene ne rastu uzalud,
one znaju grliti
i imaju s čime njezine obrise dočekati u noći.
Slušam crvenilo svojih usana,
za tek viđenim trešnjama čeznu
i slatkim kapima vlažnih kristala
pitam to zaboravljeno srce,
zbog čega sada drhti
i zbog čega se odjednom,
kroz moje tijelo, krvotokom strasti rasteže.
Zar nije naviklo godinama bezbrižno samo spavati?
Ne sjećam se njegovog odgovora,
niti njegovo nepričanje pamtim,
jednostavno tu, na obali naše Drave,
u plavom drhtanju jutarnje magle
duši ponovno vraćam pravo na ljubav.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Ljubavno drhtanje
Ljubavno moja, slatko je tvoje drhtanje
dok se kao meki suton uvlacim u tebe
i crvenim usnama zauzimam tvoj dah,
a osmjehom tijela kroz tvoju krv strujim.
Ne pitas tada jesam li zauvijek stigao,
vec mijenjas velicinu svojih zagrljaja
i prepustena mojim modrim visoravnima
prisvajas svu njihovu glatku cvrstocu.
Dovoljno poznajes nacin mojih prstiju
da ih kao prsten oko svoga boka primis
i kad po tvome tijelu raznose mjesecinu
ljubis tisinu dodira s kojom se naslanjaju.
Dajes im poljupce ovjencane toplinom,
a ruke, natopljene mirisnom snagom strasti,
u vatrometu bezbrojnih pokreta hvatas
i polako spustas medju probudjena koljena.
Mirisna gustoca tvoga raznobojnog cvijeca
ispletena u vrele vijence njeznih obronaka,
ljubavnim drhtanjem grli uzdahe moga tijela
sto se kao meki suton uvlaci u tebe.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Strune tisine
Tek je pocetak naseg ulaska u jesen,
tek stidljivo progovara zrela ceznja,
ali u svakoj struni tisine dise proljece
i kao da smo jucer, a ne danas,
zeleni uzdasi trzaju nase zjenice
i nasim ocima neprestano cvjeta miris lipe.
Gledam kako te zuta boja sunocokreta
svlaci pod mojim blagim zagrljajima
i osjecam da od ravnice mojih ramena,
pa sve do koljena, njezno samo za mene,
poput beskrajnih brezinih krosnji sumis
i bezbrojnim valovima mirno teces u meni.
Iznosim crvene makove na tvoje obraze
a zlatne jabuke, tvoje tople grudi
neprestano kaplju po meni.
Tiho upijam tvoje valovito tijelo,
slijedim slatki okus njegovih dodira
i tazim zedj laganim milovanjima.
Izvijas se na mojim nestrpljivim usnama
i dok po tebi skupljam osmjeh kupina
zavodis me pogledom svojih bedara
i sa ceznjom zrelih sokova zanosno osvajas,
a za uzvrat, strpljivo te smirujem rukama
i rosom muskih strasti kupam.
Tek je pocetak naseg ulaska u jesen,
tek su stasali prvi grozdovi slasti,
a vec uzivam zadovoljstvo tvoga bica,
i nazirem u tebi jesenje plodove,
plodove bogatije i socnije, plodove
s kojima docekujem ulazak u nasu zimu.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Ljubim i ljubav ostavljam
Mila moja, ljubav u meni nije skrta,
ona te u beskraju mojih misli
miluje zagrljajima
i osim sunca tvoga pogleda
nista vise ne treba.
Ljubi i ljubav ostavlja,
ljubi i ljubav ostaje.
Jedina moja, tvoje grudi
bujno mirisu u mom osmjehu
a tvoji gipki bokovi poput sna
trce na mom stomaku.
Ljubim ih i ljubav ostavljam,
ljubim i ljubav ostajem.
Potpuna si snaga mome srcu
i bice si moga tijela.
Kad me ljubis ljubav ostavljaljas,
kad ljubis ljubav ostajes.
Sad kad vrijeme tece,
jer mora neprekidno teci,
sada nas ljubljenjem vodi ljubav,
sve uzdahe poznaje u nama
i sve u nama nju poznaje,
a tamo gdje se slatko dodirujemo
tamo je uvijek s nama,
lijeze u nasa srca i kao san raste,
jer je ljubimo i ljubav ostavljamo
jer se ljubimo i ljubav ostajemo.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Zal Kopp :
Ljubim i ljubav ostavljam škoda da nisi pesnik X-D
Mila moja, ljubav u meni nije skrta,
ona te u beskraju mojih misli
miluje zagrljajima
i osim sunca tvoga pogleda
nista vise ne treba.
Ljubi i ljubav ostavlja,
ljubi i ljubav ostaje.
Jedina moja, tvoje grudi
bujno mirisu u mom osmjehu
a tvoji gipki bokovi poput sna
trce na mom stomaku.
Ljubim ih i ljubav ostavljam,
ljubim i ljubav ostajem.
Potpuna si snaga mome srcu
i bice si moga tijela.
Kad me ljubis ljubav ostavljaljas,
kad ljubis ljubav ostajes.
Sad kad vrijeme tece,
jer mora neprekidno teci,
sada nas ljubljenjem vodi ljubav,
sve uzdahe poznaje u nama
i sve u nama nju poznaje,
a tamo gdje se slatko dodirujemo
tamo je uvijek s nama,
lijeze u nasa srca i kao san raste,
jer je ljubimo i ljubav ostavljamo
jer se ljubimo i ljubav ostajemo.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Zal Kopp :
Ljubim i ljubav ostavljam škoda da nisi pesnik X-D
Mila moja, ljubav u meni nije skrta,
ona te u beskraju mojih misli
miluje zagrljajima
i osim sunca tvoga pogleda
nista vise ne treba.
Ljubi i ljubav ostavlja,
ljubi i ljubav ostaje.
Jedina moja, tvoje grudi
bujno mirisu u mom osmjehu
a tvoji gipki bokovi poput sna
trce na mom stomaku.
Ljubim ih i ljubav ostavljam,
ljubim i ljubav ostajem.
Potpuna si snaga mome srcu
i bice si moga tijela.
Kad me ljubis ljubav ostavljaljas,
kad ljubis ljubav ostajes.
Sad kad vrijeme tece,
jer mora neprekidno teci,
sada nas ljubljenjem vodi ljubav,
sve uzdahe poznaje u nama
i sve u nama nju poznaje,
a tamo gdje se slatko dodirujemo
tamo je uvijek s nama,
lijeze u nasa srca i kao san raste,
jer je ljubimo i ljubav ostavljamo
jer se ljubimo i ljubav ostajemo.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Uzdah vlaznog tijela
U mojim praznim dlanovima
bol veceras nepodnosljivo suti,
jer nema ravnice tvog zanosnog struka,
nema tog nebeskog stjecista mojih poljubaca,
nemirnog plamena kojem se srce zaklelo
i sanjanjem svake noci uranjalo u njegovu vatru.
Omamljuje samoca vitkih jablana,
omamljuje kao tisina ove mukle noci
i dok san luta posteljom,
uzdah vlaznog tijela plovi odsjajejm dunje
i sve cini da moje usne kao jedra ulove tvoj vjetar.
Crvenilom latica oblacim znoj
i kroz tihe mjeseceve zjenice sanjam
kako u dahu neba glasno nastaju nasa tijela,
kako se sanjaju zagrljena plavom ceznjom.
Neobicno je toplo jezero nocasnjeg sna,
gore valovi pozude mojih usnulih misli,
rastu njezne niti horizonta
i do modrih visina dopire sanjanje,
na njih te osmjeh mudrog hrasta uspinje
i pokriva vrelinom dodira koje sanjam.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Mome prijatelju
Ljepota mog sjecanja u bozanskom pogledu starog duda,
sto se dostojanstveno s mirisima iz zavjesa po sobi siri,
u sjetnom odsjaju slika sa pozutjelih stranica albuma,
u ovoj besanoj noci moje duse, svu iskrenost prijateljstva
nebeskom besmrtnoscu pjesnika, u tecnu pjesmu plete.
Ne bih zapocinjao, niti bih se nemirnog truda prihvatio,
da se nisam zavjetom srca, poput crnih lastavica vinuo
i osjetio udare oblaka po svom perju, napio praskozorja,
zrelom smjeloscu ravnice sletio na svoje zedne dlanove
i sa sobom donio godine provedene u blatnim dvoristima.
Na tom putu zelenih proplanaka, procvjetalih obala rijeke,
izvijenih afaltnih ulica i celicno sivih tramvajskih tracnica,
visokih tvornickih dimnjaka, pustih polja ubranog kukuruza,
na stazama djetinjstva i tek izniklog djecastva, na nebu sna,
moj prijatelju, sapatom razgovaramo i svaku rijec slazemo.
Za nas zvijezde mijenjaju plavetnilo svemira, otvaraju noc,
pomazu nam na nestvarnom putovanju i kao sinovima vjetra
polarnom snagom sjeverca, tihom pucinom navode kormilo
i k nama dovode zaboravljene igre crvenih obraza jabuke,
njezinih socnih sokova, njezno slatkih u ustima uspomena.
U nitima bezbriznosti izmjesanih bozanstvenim dodirima sunca
i plesu zlatnih suncokreta, izmedju drvoreda prekrasnih breza,
natopljeni divotom mjesecine slusamo njene srebrne zrikvace,
pronalazimo prve korake razumijevanja naseg prijateljstva
i s tisucama plavih modrica sutimo i jedan drugog tako stitimo.
Toplinom osmjeha i prasnjavim rukama skacemo za loptom,
a prve ljubavi u nama tek dozrijevaju i nas svijet bune u glavi.
Iako ne razumijemo razlog, prihvacamo stvarnost mastanjem,
jer znamo, kako cemo jednom u probudjenim snovima, zauvijek
nastaviti trcati s nasim tihim prijateljstvom, po poljima makova.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Tvoje oci
Na mojim bezglasnim rukama
kao dvije sretne zvijezde
spavaju tvoje oci,
sute u mekoci dlanova,
a moj ih osmjeh
prima u svoj svemir
i za sva vremena
rastjeruje tmurna sjecanja.
Moje bice sanja
ritam disanja tvojih zjenica
i pruza ljubav okupanu usnama,
ljubav koja nase duse iskreno primice.
U tom snu, toliko zivom, toliko tihom,
blagoslovom misli ljubav svijetli
i nijedna rijec,
nijedan zagrljaj,
plamenu vjernost tvojih ociju
ne zaboravlja.
Njihovi su pogledi
oganj na samom vrhu neba,
pozuda vjetrova u mome tijelu,
njihovi su uzdasi
zapisani zanos u meni.
Kad promatram
kako poda mnom sunce ljube,
kako na moje obale
nanose toplinu dodira,
uzarim beskrajni spokoj sna
i kao jedina zelja,
plavim laticama ljubavi
u njima zatitram.
Zal KoppPosted 4 years ago # -
Poljupci uzdaha
Veceras se bjelina moga tijela topi
i nestaje u tvojim zagrljajima,
jer vrijeme ljepote tvoga bica
mirisno ulazi u moju dusu,
a zjenice, to nebo mojih usana,
sapucu zvijezde,
slazu u nebeski cvijet moje misli
i njihov drhtavi osmjeh
poljupcima uzdaha ljube.
Nista moju strast kao dah tvojih dlanova
tako uzviseno ne snazi
i nista mi ne daje toliko njeznosti
kao bistro jezero lahora
u kojem rukopisom svoga srca
beskonacno ispisujes
vjecno postojanje ljubavi.
Dok ispijam tvoja sjajna milovanja,
svlacis svoje tijelo u meni
i svakom kapi tople tisine
pozudno slijedis moje disanje.
Uranjam u tebe, a moje ruke,
moje rujne ruke zrelm pokretima
u vrtlogu zanosa po tvome tijelu plesu.
Kad bih sada vrijeme napustio,
kao beskrajna rijeka bih se zauvijek
vrelinom sna
na tvoje obale naslonio,
jer si u mojim venama
beskrajno iskrena,
poput bjeline moga tijela
plamenim beskrajem
ljubavi rastopljena.
Zal KoppPosted 4 years ago #
Reply »
You must log in to post.